četvrtak | 04.01.2007.

Fuuuuuuuuuuuuuuj.... Sjela si na DEVU!Kako si mogla?!bila je tako lijepa...

Jeste vi znali da su deve tople?!Da,u biti...
Htjeli smo traktor,al nema više fazana headbang
I svi pođahu negdje...
Pacijenti.
Corpse... ti znaš za koga ja živim...
jadni ljudi koji ovo budu čitali...ak vas baš zanima pitajte...al neću ništa objašnjavat...ok... ovak: GPP,ZET, špageti,Paklena naranča, vukodlak,deve, rupe, divlji miševi,kobile, Sokol Marić,pingvin na kinu, čovjek na krovu, kebab, Stoka koja se hrani,staza,Fufi i cvijetno društvo,a baš sam mislila...,weeeee....
Ima još puuuuuuuno....
kiss
Deva kažeš????!!!!
A rekla sam mu tri puta:"Pero,nemoj ići lijevo!Kokošinjac je desno!"i ode...ODE LIJEVO!!!!!Jadan Pero...
- 20:20 - Komentari (7) - Isprintaj - # -

srijeda | 12.07.2006.

Tak je to kad si glup...

Nešto vrlo zanimljivo…recimo…
Išle ja i Faxa do njene škole (na upise).A njena škola na Bosutskom…I,sad,odemo mi na stanicu i ona skuži da se tamo na kiosku treba odmah kupiti karta.Ja onak blenem i razmišljam:“-Kak pametna cura,ja se toga ne bih sjetila“.I platim ja kartu 7 kuna.Stajale smo pola sata,kada se Faxa sjetila da od tamo možda ne ide bus za Bosutsko!Pa smo ko konji pješačile do druge stanice…Pa smo pola sata gledale u neku konfuznu kartu grada(recimo) i zaključile da nemamo pojma gdje je Bosutsko.A onda je Faxa rekla:“-Eeee,jedna moja frendica…“A meni odmah pao mrak na oči .I tako ona provali da neka ženska s Josipovcem stiže do Bosutskog.Tak mi uđemo u bus i pitam ja nju koju kartu da tražim.Njen pametan odgovor glasio je:“-Samo nešt promrmljaj.“Budući da ona ima mjesečnu,ona to samo pokaže i u roku od 2 sekunde bude na kraju autobusa.Tako je bilo i ovaj put.I dođem ja pred vozača….-
-Bomnjm…
-Šta?!
-Bosmnj..
-Molim?!
-Bosutsko…
-Pa ne idem ja na Bosutsko!
-Faaaky!
Kuja pogleda u mene ,i da se ne bi možda vratila do mene,samo dovikne:“-Ajde dođi!“
Naravno,da je došla ja bih joj rekla da smo u krivom busu!Okrenem se prema vozaču…
-Aj onda za Josipvac…
-Ajme…
-Ma,ja sam malo zbunjena…
-Nisi ti malo,ti si jako zbunjena!
I uzmem ja kartu i odem sjest kod Faxe.Priopćim joj radosnu vijest…I mi izađemo na slijedećoj stanici…Nazovem ja svoju staru,da nam kaže s kojim još busovima možemo do tamo jer nam se jako žurilo…I ona nam kaže:“-Antunovac,Ivanovac,Laslovo…Dakle,djeco,zapamtite:JOSIPOVAČKIM BUSOM SE NE STIŽE DO BOSUTSKOG!!!Sjele mi na bus za Laslovo…Tak nekih 2-3 stanice i izađemo van…Hodale nas dvije ko kreteni 20 min do njene škole…Onda ležale na klupi pa su nas prooomaaaaatraaaali…Nisam imala love za bus (recimo) pa smo se vračale pješke do kružnog…Crkle smo…Sutra smo napravile istu stvar s Marijom…
POZDRAV ČEPINU!!!!!
- 18:48 - Komentari (45) - Isprintaj - # -

četvrtak | 15.06.2006.

Dugačak post...A šta bi vi,skratila sam osam godina u par strana...Gotovo je... GOTOVO...Ne mogu vjerovat...Nemam filing...ali gotovo je...

Sjećam se kada sam prvi puta ušla u ŠKOLU.Velika zgrada s mnogo stepenica i prostorija.Sve to sad treba pretražiti, upoznati,otkriti tajne, naviknuti se.
Sjećam se prvog dana u školi.S roditeljima smo otišli u malu salu.Tamo smo gledali igrokaze koje su nam pripremili i bilo nam je super.Tada smo upoznali svoje UČITELJICE.Otišli smo u našu UČIONICU i upoznali RAZRED S KOJIME SMO TREBALI PODIJELITI SLIJEDEĆIH 8 GODINA.Moj razred. Jebiga,moj bivši razred. Sada nas zovu 8.a '05/'06.
Ispravak:zvali su nas…
Sjećam se slijedećeg dana u školi. S teškom torbom punom knjiga krenuli smo do škole. Upoznali smo NAŠU PRVU GARDEROBU.Zatim smo se vratili u onu učionicu koju smo upoznali još jučer.Zauzeli smo mjesto.Shvatili smo da škola nisu šale i igrokazi,ali ipak nam je bilo lijepo i zabavljali smo se.
Sjećam se kako je izgledala ta naša učionica. Sjećam se šarenih ormarića koji su stajali iza,u učionici.Između tih ormarića i klupa,bilo je nešto prostora.Sjećam se kako su se tamo dečki tukli pod odmorom.Kako su me živcirali,a sada mi je to sve smiješno…
Sjećam se kada smo učili PRVA SLOVA. Imali smo bilježnicu u kojoj smo pisali slova i vježbe za pisanje slova. Sjećam se malih kartončića na kojima su pisala slova,pa smo ih slagali u riječi.
Sijećam se kada smo učili TABLICU MNOŽENJA.Kada smo učili množiti sa sedam,Maja je rekla :-„Ja već znam množiti i sa osam…“ Ne znam zašto sam to zapamtila,ali eto ja se sjećam svakakvih gluposti…A sada,kada je gotovo,drago mi je što se sjećam…
Sjećam se kako smo morali za glazbeni praviti zvečke i štapiće…
Sjećam se prve LEKTIRE… To je ujedno bila i moja prva jedinica u životu…Lijepo sam ju pročitala,napisala naslov,i nacrtala nešto… Baš sam bila ponosna na taj crtež jer je bio super … A onda mi je učiteljica objasnila da sam trebala i nešto napisati…da…
Sjećam se da sam bila prva u razredu koju je učiteljica poslala da baci žvaku…Odmah prvi dan…
Sjećam se kako sam bila sretna kada sam se u drugom polugodištu 4. razreda selila u Osijek.Kada sam došla tamo, shvatila sam da mi je bilo sto puta bolje u mojoj staroj školi,u mojoj selendri…U petom sam se opet vratila…
Sjećam se i početka petog…Novi nastavnici,nove učionice,nema više učiteljice…Ali brzo smo se naviknuli…
Ti nastavnici,te učionice,ti hodnici,radijatori i sve ostalo,cijela škola,postali su dio našeg života.
Sjećam se svih gluposti koje su pod satom provaljivali dečki…Nikad nije bilo dosadno…Pitam se kakav će biti moj novi razred u srednjoj?Hoće li biti ludi i zabavni?Sigurno,ali neće biti kao ovaj razred…Ovaj razred kojeg više nema…
MI znamo svaki kutak te škole.
MI smo nekoliko tisuća puta prošli školskim stepenicama.
MI smo proveli tisuće odmora na tim radijatorima.
MI znamo svaku klupu.
MI znamo svaku stolicu.
MI znamo što piše na svim vratima WC-a u školi.
MI…Ali,tko smo sad mi?Nema više NAS.
Kada sam došla do ovog dijela,nisam mogla više pisati.Ustala sam se sa stolice,i pogledom tražila nešto što će mi odvući pozornost sa rastanka.I što sam ugledala?Našu razrednu fotku…Upravo sad mi je glavom proletjela misao da će slijedeće godine na mom zidu biti razredna fotka sa nekim drugim ljudima,sa drugim razredom.
Jučer je bio zadnji dan.Kada smo došli u dvoranu,svirala je glazba.Prvo su svi bili veseli,no uskoro su krenule suze… Plakali su čak i dečki…(a ja sam ispala bezosjećajna kuja jer nisam plakala…)
Mislim da sam bila fer tijekom ovog posta…Spomenula sam samo dobre stvari… Izostavila sam zajebavanja i ostalo kaj sam trpila osam godina…
Još nisam svjesna ni da su počeli praznici,a ne da je sve gotovo.Osnovna je prošla.Dugih osam godina.A proletjele su kao da je bilo osam sekundi,a ne godina…
Uskoro se selim…Dakle, oproštajna će biti zadnji put da vidim većinu njih…
Jučer navečer,kada smo bili vani netko je rekao kako sada nemamo školu-nismo više u osnovnoj,ali nismo još ni u srednjoj.Dakle,mi sada nigdje ne pripadamo…
Ja imam osjećaj kao da je petak,i uskoro ćemo opet biti svi zajedno u razredu...Lega,nikad više pod satom u razredu sa svima njima????!!!! Nezamislivo...
I sada,dok su mi u glavi ovih osam godina i njihova lica pada mi na pamet pitanja:JE LI TO TO?KRAJ?KUDA DALJE? KAKO DALJE?
- 19:02 - Komentari (77) - Isprintaj - # -

četvrtak | 11.05.2006.

Kako je Dete postalo WC školjka... i kako je WC školjka izumila... šta je izumila? pa,izum...

Pametna sam ko kombajn…Smislila sam novi izum…
Opet ja stojim pred ogledalom i razmišljam…Moja stara kad je bila mlada (zanimljivo) bila je tak super zgodna i lijepa… Dobro sad serem ko da ima 150 godina… Aj kad usporedim s roditeljima mojih frendova,još uvijek može proć pod mlada… Uglavnom… Moj stari isto!Dakle,imamo dva komada… Koji naprave zajedničko derište… Slatko malo dijete… Bila sam preslatka… Okice veličine CD-a (aj to se nije promijenilo),onak mala,sićušna, slatka, lijepa duga smeđa kosica… A onda je to dijete postalo…ovaj…Ja.Da objasnim kak se to dogodilo…. Jednog lijepog sunčanog jesenjeg dana kada je padao snijeg ,sjedila sam i heklala… Zmajevi su mirno kružili nebom, sunce je sjalo i bilo je hladno, divan dan… Onda mi je kalić pao na glavu…Kasnije mi se ispričao,ali šteta je već bila učinjena..Od tog trena,postala sam druga osoba…Zmajevi više ne lete iznad moje kuće… Jegulje više ne žele dijeliti kadu samnom…Više ne igram Čovječe s ciglama… I jednostavno se ne mogu opustiti u društvu kalića… Jadna ja…I tako je Dete postalo WC školjka… Da ja nastavim sa svojom pričom… Dakle,ogledalo… Znate ono što sam napisala o svojoj guzici? Tamo sa strane u boxu…Eh…Znate ono „Maca popapala jezik…“? E,maca popapala guzu… Da,maaalo sam mršava. Al nije mi cilj imat dupe ko padobran… Al ono… Maaalo da je veće…i savršeno… I tako sam smislila taj moj genijalni izum…Pazite sad… Tablete (ili čaj,ili… nešto…) za debljanje/mršavljenje koje djeluju samo na određene dijelove tijela!zamislite,neko to napravi (hihihi,da, naravno…) i ja to konzumiram,i eto guzice…A čula sam od puno cura kako su,npr. Zadovoljne s nogama ili rukama ( ma ,glavom…),a htjele bi malo manje cm u guzi ( ne znate šta imate…) ili struku… Ili tak nešt..Uglavnom, razmislite i recite,jel nije odlična ideja?!
- 10:46 - Komentari (69) - Isprintaj - # -

srijeda | 12.04.2006.

Moje ime je Medvjedić Lino,svaki dan dovezem nešto fino...sam da znate-ja sam pukla...totalno... ništ novo...I sutra idem kupit nove starke... kao luda sam...UPOZORENJE: OVAJ POST NIJE BAŠ JAKO PAMETAN, KO NI AUTORICA

E da… Ko ne voli Lina! Pa evo…da ih malo reklamiram…
Lino je jedna od najprepoznatljivijih Podravkinih marki. Obuhvaća asortiman dehidrirane dječje hrane i krem namaza. Proizvodi pod markom Lino se izvoze u više od 20 zemalja svijeta, te imaju vodeću poziciju u Hrvatskoj kao i u ostalim zemljama jugoistočne Europe.
Lino dječja hrana sadrži pahuljice od žitarica s raznolikim dodacima, prilagođene ukusu djece. Bogate su mineralima i vitaminima neophodnima za rast i razvoj djeteta, a ne sadrže konzervanse, umjetne boje i ostale aditive. Omiljeni okusi su Čokolino, Keksolino, Frutolino, Medolino i Rižolino.
DoBRo,dosta!Mislim da vam se to baš i ne da čitat…
beeeeeeee…pukla sam….ludjel ko vidio bananu?a krastavac?...hmm… krastavac….koja luda riječ…. A znate za Maricu i onog ,kak se već zove…? NE ZNATE!A zašt??? Zato što vam nisam rekla….nuthihihi… već vam svima idem na živce…idem i sama sebi…uuuuuuuuu lega koji post…. Sorry ljudi….znam da nisam normalna…al eto….uhvatilo me…. ludhahahahhaha!!!!!!!!!!!!! jeeeee…..puuukla sam…..šta nije oćito???!!!!??=) Danas sam se popela na tavan i blejala kroz prozor….uuuuuuuuu….lud.A onda sam vidla kravu na omotu Milka čokolade i poćela razmišljat kako bi izgledao moj život da je ta krava,npr. Zelena il crvena il…uglavnom….mislim,ta krava je važan dio mog života!da,da….Jeste kad probali pojest daljinski?!! Eeeeeeee, to se ne može….iskustvo…vjerujte mi… inače sam munjena… nutnaughtynutAL OVO NISTE OČEKIVLI ,JELDA?! smijehDobro… OK… bolje da sam se ja držala Čokolina i ostalog….Al ŠtA MoGu KaD sAm PuKlA!?da…napisat ću ja pametan post kad se skuliram…nutnutnutludzujozujonutnutlud
- 20:14 - Komentari (45) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>